Nameće se pitanje je li bolje da te ljudi vole ili da te se boje, ili obrnuto. Odgovor je: poželjno bi bilo i jedno i drugo; ali budući da je teško složiti ovo dvoje, puno je sigurnije, kad već čovjek mora biti bez jednoga od ovoga dvoga, da te se boje. Razmotrite li način kako postupaju ljudi, vidjet ćete da su svi oni koji stižu do velika bogatstva i velike moći do njih stigli ili na prijevaru ili na silu. Žene su najmilosrdnija, ali i najdosadnija stvorenja na svijetu. Tko ih izbjegava, oslobađa se nezgoda, a i koristi; tko se s njima druži, taj ima koliko koristi toliko i brige. Istina je da nema meda bez muha. Niccolo Machiavelli Humanistički odgojen, bio je čovjek prakse i izvorni mislilac. Godine 1498. Machiavelli je stupio u službu firentinske republike kao tajnik za vanjske i unutarnje poslove i rat. Iako u politici nikada nije postao osoba prvog plana, bavljenje tim poslovima omogućilo mu je izravno upoznavanje ljudi i njihovih odnosa - probleme rata i mira. 1512. godine u Firenci su Medici bili ponovo na vlasti, pa je Machiavelli izgubio službu, bio je zatvoren i mučen. Otada se posvetio uglavnom književnom radu. Poput mnogih suvremenika, i on je posegnuo za antičkim uzorima, ali kao genijalan predstavnik renesanse nadahnjivao se u prvom redu "efektivnom istinom o stvarima", a ne teološkim i etičkim konstrukcijama. Svoje nove misli najbriljantnije je izlagao u raspravi "Vladar" u kojoj naizgled govori o potrebi čvrste, apsolutne monarhije. No, pažljivom čitatelju neće izmaći da Machiavelli u "Vladaru" kroz savjete vladaru (Il Principe) koji osniva novu državu zapravo postavlja temelje tzv. građanske vladavine. Budući realist, bio je svjestan da su republike poput onih koje su postojale u srednjovjekovnoj Italiji stvar prošlosti (iako je predviđao njihovo uskrsnuće kojem će buduće generacije svjedočiti). Preveo Mario Kopić.