Nakon velikog uspjeha i čak dvaju izdanja u samo devet mjeseci zapisi Pavla Pavličića Pohvala starosti zarobili su srca brojnih čitatelja. Te duhovite opservacije potaknule su ga da se pozabavi kućom u kojoj i na kojoj se odvijaju svi procesi opisani u Pohvali starosti. Ta je kuća, naravno, naše tijelo koje se samo po sebi nekako podrazumijeva i ne razmišljamo posebno o njemu i tajnama koje krije, ne shvaćamo često što svi njegovi dijelovi zapravo znače i koliko tijelo može biti mudro. Knjiga sadrži četrdeset i četiri kratka eseja o raznim dijelovima ljudskoga tijela, pa i o onima najskrovitijim, od glave do pete. Premda tu ima i vrlo ozbiljnih zapažanja, temeljni je ton teksta vedar, a mjestimice i humorističan. Pokazuje se da je naš odnos prema tijelu – pojedinačni i društveni – podložan povijesnim mijenama, a to je autoru prigoda da u izlaganje iznese i nešto vlastitoga iskustva.