Glorificirana i podcjenjivana, uvažavana, ali i zaboravljana, zasjenjena Baladama, dramama, romanima i esejima, Krležina je poezija na standardnome književnom jeziku ne samo važan dio opusa nego i nezaobilazna dionica hrvatskoga pjesništva 20. stoljeća. Krleža je pjesnik velike sinteze: kad je romantik, prosvjetitelj i preporoditelj, tada je veći romantik od romantičara, prosvjetitelj od prosvjetitelja i preporoditelj od preporoditelja, kad je secesijski pjesnik, tada nastoji biti veći artist od zastupnika artizma, kad je socijalni ili nacionalni pjesnik – a to je u njega jedno – tad pokušava nadmašiti cijelo naše devetnaesto stoljeće u dijagnozi nacionalne povijesne sudbine. U toj se poetici društveni angažman, umjetnička sloboda i autonomija nikada ne potiru.