"Pad" je polifoni roman mladog kubanskog disidentskog pisca Carlosa Manuela Álvareza (1989), nove zvijezde hispanoameričke književnosti , u kojem četiri člana jedne kubanske radničke obitelji – sin, majka, otac i kći – kroz unutarnje monologe i uz glas vrlo diskretnog pripovjedača vode čitatelja kroz estetiku ruševina u kojima žive posljednjih desetljeća Castrova socijalizma pod tropskim palmama. Sin se protivi režimu bez konkretnijih ideoloških uvjerenja, bolesnoj majci patnja donosi mir i oslobađa je napora sudjelovanja u društvenoj stvarnosti, otac je hendikepiran muškarac rascijepljen između svojih ideala i nemogućnosti njihova ostvarenja, kći je opterećena rutinom kućanskih poslova, što je dovodi do emocionalne ravnodušnosti...