Osim što je album savršeno profiliranih portreta, slika čovjekove drame i freska jednog povijesnog razdoblja, "Omerpaša Latas" duboka je i ironično intonirana refleksija o umjetniku, o njegovome modelu i djelu. Iako djelo nije završio kao roman, Andrić ga je završio kao romanesknu zamisao. Ako se i za jedan njegov roman može reći da je roman portreta i likova, onda se to s pravom može reći za "Omerpašu Latasa". Sastavljen prema načelu povezivanja novelističkih struktura u romanesknu cjelinu, čita se kao da se lista neki patinirani album velikog slikara, u kojem su zaustavljena obličja dalekog vremena.