Matović je Borgesu pristupio istraživački, sa žarom proučavatelja, antologičara i poštovatelja, da bi iz neiscrpnog obilja motiva i simbola Borgesova pjesničkog svijeta i karizmatične pojavnosti odabrao stihove i prozne fragmente s pomoću kojih je stvorionovu tvorevinu u obliku samosvojnoga scenskog iskaza. Služeći se tehnikama kolažiranja i montaže, Matović je izvukao u prvi plan motiv ogledala i varirao ga decentnim, ali dojmljivim scenskim sredstvima i postupcima. Kratki biografski filmski ulomci, tonski preoblikovani off-glasovi pojačavali su ideju ogledala i »ogledanja« u Drugome. Matović je proveo visok stupanj fokusiranja na tekst kako bi iz slojevitosti i magijske privlačnosti motiva složio takvu kombinaciju poetskih i biografsko-esejističkih fragmenata i pasusa koja bi i u novom preslagivanju i preispitivanju očuvala cjelovitu, nenadmašnu otajstvenost Borgesova djela.