Oblak u žutom kaputu priča je o čudesnosti i ljudskosti, o beznađu i nadi, životu na nebu i životu na zemlji, o toplini i hladnoći te o težini i lakoći. Dirljiva i atmosferična, ova priča budi u nama mnoga pitanja. Je li sve što nam se događa samo splet slučajnosti ili postoji neki nevidljivi, izvanredni plan po kojem nam u život dolazi točno ono što trebamo i zaslužujemo? Jesmo li otvoreni primiti u svoj život iznenađujuće i neočekivane nagrade te uživati u njihovoj čudesnosti? Možemo li se žrtvovati za ono što nam je važno? Možemo li osjetiti istinsku zahvalnost za ono što već imamo? Možemo, ako su nam misli lagane kao oblak, namjere snažne kao vjetar, a srce poput žutoga kaputa - toplo kao sunce, žuće od najzrelijeg limuna.