Annie Ernaux njegovala je majku oboljelu od Alzheimerove bolesti. Kada je majka smještena u dom, ondje je redovno posjećuje. Svaki posjet otvara novu bol, i svakim se posjetom majka sve više udaljava od svijeta i od nje. Annie Ernaux u dnevniku tih posjeta ispisuje posljednje mjesece i dane majčina života, odajući počast osobi s kojom je gradila odnos pun ljubavi i gorčine, nerazumijevanja i dubokog prepoznavanja. "Nisam izašla iz svoje noći posljednja je rečenica koju je moja majka napisala. Često mi dođe u san, onakva kakva je bila prije bolesti. Živa je, no bila je pokojna. Kad se probudim, načas budem sigurna da doista živi u tome dvostrukom obliku, ujedno i mrtva i živa, poput onih likova iz grčke mitologije koji su dvaput prešli preko rijeke mrtvih." - Annie Ernaux Prijevod: Vlatka Valentić