Povezujući ekosocijalizam s teorijom kritike vrijednosti, knjiga donosi potpuno novi pogled na utjecaj kapitalističkoga načina proizvodnje na prirodu. Suvremena kapitalistička proizvodnja temelji se na nestašici „besplatnih” dobara, a ekološke krize koje iz toga proizlaze generator su novih tržišta. Na primjer, nestašica pitke vode na nekom području može dovesti do cvjetanja tržišta vode u bocama, a poplave uzrokovane podizanjem razine oceana mogu pogodovati građevinskoj industriji.

Autor se iznova vraća dihotomiji subjekta i objekta u kontekstu razmjenske i uporabne vrijednosti, pokazujući kako je priroda unutar kapitalizma savršeni objekt, jer se njezina reprodukcija shvaća besplatnom. Upravo unutar te dihotomije uočava se „napuknuće prirode“, čija je kvaliteta podređena kvantiteti, a time sadržaj biosfere koji omogućuje život biva zanemaren radi oplođivanja razmjenske vrijednosti.