„Istinska literatura, duhovita, urbana, lirska proza što neposredno reagira na Zagreb u pandemiji i nakon potresa; dijelom i triler, jer do zadnjeg retka knjige zajedno s autorom strepimo hoće li ga Možemo! izbaciti iz stana koji mu je kao zaslužnom umjetniku dodijelio Milan Bandić; štivo dakako pesimistično, ali i popunjeno toplim sentimentom kakav smo dosad nalazili jedino u sad već davnim feljtonima neprežaljenog Veselka Tenžere.” - Tomislav Čadež, Jutarnji list „Željko Špoljar, alias Pavle Svirac, novi je književni fenomen. Riječ je o književniku koji se originalnim, ironičnim tekstovima o hrvatskoj književnoj sceni u relativno kratkom vremenu poprilično brzo popeo na našem književnom proplanku, pa će mu sad biti teže ne pasti nego se uspentrati. Svirac u dosad još neviđenom zajebantskom tonu komentira pojave hrvatskog književnog sazviježđa, pri čemu, u prepoznatljivom diskursu, spaja zamjetnu erudiciju s rafiniranim humorom.” - Boris Rašeta, Novosti „Čitao sam Pavla Svirca dok su se njegovi tekstovi mogli naći samo na internetu. Kad su se pojavili kao knjiga naručio sam je preko interneta i uživao kao prasac u ponovnom čitanju s papira onoga što sam ranije pročitao na ekranu – odavno se nisam toliko oraspoložio i cerekao čitajući neku domaću knjigu. To je sjajno!” - Pero Kvesić, Tportal Željko Špoljar rođen je 1975. godine u Zagrebu. Autor je romana Gumeni galeb (prva nagrada za neobjavljeni roman, Matica hrvatska, 2008.), Štakorbar (Nagrada „Drago Gervais“, 2013.) i Petokoronaš. Objavio je zbirke priča – Moj brat Felix Krull i Teškoće pri gutanju. Pod pseudonimom Pavle Svirac izišle su mu knjige Književna groupie, Strovaljivanje, Slikaranje i Kako biti hipster. Kolumnist je tjednika Nacional.