Bježeći od nacista, antifašistički aktivisti Lisa Fittko i njezin suprug Hans pobjegli su iz Njemačke u prividnu sigurnost Francuske malo prije izbijanja Drugoga svjetskog rata. Francuzi su ih, unatoč činjenici da im je Njemačka oduzela državljanstvo, tretirali kao neprijateljske strance te su ih 1940. godine na nekoliko mjeseci zatočili i izolirali u odvojene koncentracijske logore. Fittko je iskusila glad, bolest i kaos logora Gurs, no ni u jednom trenutku nije gubila nadu. Kako su Nijemci napredovali, uspjela je pobjeći iz logora i pronaći supruga na neokupiranom jugu Francuske. Ondje je par Fittko, čekajući putovnice i tranzitne vize, pomogao prevesti druge emigrante preko Pireneja u Španjolsku, među ostalima i velikog filozofa Waltera Benjamina. "Moj put preko Pireneja" potresni su memoari iz doba sumraka čovječanstva koji svjedoče ratnom kukavištvu i ksenofobiji, ali i hrabrosti ljudi koji su im prkosili.