Biblioteka Vrhovi svjetske književnosti Prvi hrvatski prijevod. Dvojezično izdanje – rusko-hrvatsko. Predgovori: Anvar Azimov i dr. sc. Ante Žužul Pogovor: Ivan Golubničij Vladimir Visocki jedna je od najblistavijih i najkarizmatičnijih figura ruskoga kulturnog života iz sovjetskoga razdoblja. Za svojega kratkoga života svestrano se bavio umjetnošću – glumio je u kazalištu i na filmu, pisao poeziju te bio kantautor. Za svoj je rad na tim područjima dobivao široko, doista svenarodno priznanje i ljubav. Naravno, Visocki je ponajprije bio poznat kao pjesnik i izvođač vlastitih pjesama, a ruski ga je narod obožavao. Bez obzira na to što upravo taj dio njegova stvaralaštva službeno nikada nije bio priznat, svenarodno priznanje bilo je tako veliko da su pred njim padala i kruta službena ograničenja. Pokuša li se ipak objasniti zašto je njegovo stvaralaštvo tako očaralo ruski narod, valja istaknuti da su se u osobi Vladimira Visockog spojile, u njemu se utjelovile, sve kvalitete, težnje, ali i proturječja sovjetskoga društva te nacionalne i regionalne različitosti. Dugo je djelo Vladimira Visockog bilo skriveno hrvatskoj čitateljskoj javnosti, pa stoga svakoga ljubitelja književnosti posebno raduje da je pred nama izbor iz pjesništva toga ruskog velikana, pjesnika, kantautora i glumca, koji je svjetsku slavu stekao ne samo u sovjetskoj Rusiji već i u cijelome svijetu. Za života, pjesme Vladimira Visockog, ikone poststaljinske kulture, gotovo nisu ni bile objavljivane. Knjiga ???? objavljena je posthumno (1981.) i obilježila je početak njegovog službenog priznanja. Od 1990. u Rusiji je objavljeno nekoliko desetaka svezaka sabranih djela poezije i proze Vladimira Visockog. Suvremena ga ruska kritika smješta uz bok s Josifom Aleksandrovičem Brodskim. U prijevodu Luka Paljetka i izboru Natalije Vorobjove Kržić Moj cilj – horizont sadržava 51 pjesmu Vladimira Visockog objavljenu u izvorniku i prijevodu: Moj Hamlet Ja ne volim Moj crni čovjek Led je i gore i dolje, između ja se patim Kad otpjevam i odsviram svoje Kasač Lov na vukove Ako si negdje u mukloj, nemirnoj noći Bijela šutnja Hiroviti konji Brodovi Bijaše u početku riječ tuge i sjete Tu gdje drhteći jele u zraku njihat se znaju Zgorjeli mostovi su, gazovi produbljeni Dvije molbe Budan sam ali sanjam proročanski san Ja nisam stigao Kao put natrag doživjeh prvi put život svoj Tako je zadimljeno da u zrcalu odraza nema Cijelu večer oluja divlja i prave Volim te sada, ne tajno – javno Prošlo je vrijeme za uvod i preludij Otapaju se svijeće Pjesma pjevača pred mikrofonom Horizont O kobnim datumima i brojkama Pjesma Mariji I ukusi i zahtjevi moji su čudni, ja Meni večeri svake svijeća gorjeti stane Priča o istini O ljubavi u srednjem vijeku Romansa Maske Engibarovu – klaunu, od gledalaca Moskva – Odesa Zvijezde Mi okrećemo zemlju Specijalci Spasite naše duše! Skupne grobnice Požari On se iz bitke vratio nije Pjesma o zemlji Rode Pjesma o novom vremenu Planinska lirska Prema vrhovima Pjesma o prijatelju Nije vam ovo ravnica Zalaz je sunca kô sječivo sjao Oproštaj s planinama