Krajem 19. stoljeća društvene transformacije koje su obilježile europski modernitet – industrijalizacija, urbanizacija, formiranje radničke klase, omasovljenje politike i kulture, promjene u rodnim ulogama i odnosima itd. – počele su se manifestirati i na hrvatskim prostorima. Nije trebalo dugo čekati da domaći intelektualci započnu problematizirati promjene koje su svakim danom postajale sve očitije. Pritom su nerijetko posezali za europskim uzorima, u duboki bazen ideja koji je već imao dugu tradiciju promišljanja, polemika i sistematiziranih intelektualnih pozicija. Ta je plodna interakcija između prisvajanja europskih uzora i njihova prevođenja za uzlet, možda prvi tog razmjera u modernoj hrvatskoj povijesti. (…) Ključnu ulogu u toj proliferaciji ideja na prijelomu 19. i 20. stoljeća odigrala je mlada generacija intelektualaca i aktivista, uglavnom studenata i srednjoškolaca, koji su okupljeni u različite grupacije tvorili ono što retrospektivno možemo nazvati modernističkim pokretom. Upravo je tome posvećena ova knjiga – autor je istražio što je uopće bio modernistički pokret u Hrvatskoj na prijelazu stoljeća te što je u hrvatskom društvu značio pojam modernoga. Nikola Tomašegović, povjesničar, viši asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Istražuje teme iz moderne hrvatske povijesti, intelektualne historije, studija nacija i nacionalizma te teorije i povijesti historiografije.