Bio jednom jedan ružičasti praščić. Jednoga dana upoznao je prugastog praščića koji je sam sebe nazivao veprom. Ubrzo su se sprijateljili i odlučili posjetiti čovječuljka na Mjesecu. Sagradili su splav, sjeli i čekali da polete. Još bi i sad tako sjedili ičekali da im ptice iz obližnjeg grada nisu odlučile pomoći. Povukle su splav u vis i poletjele. A na Mjesecu je, bar te neobične noći, doista živio čovječuljak. Nasreću, bio je budan i primijetio je da mu dolaze gosti. Dobacio im je dugačko uže i oni su se uspeli..