Albert Camus objavio je filozofski esej "Mit o Sizifu" iste godine kada i roman "Stranac", pa se ove dvije knjige često doživljavaju kao tematski komplementarne. "Mit o Sizifu", jedan od najpoznatijih egzistencijalističkih tekstova dvadesetog stoljeća, koji počinje filozofskim problemom samoubojstva, analiza je nihilizma i prirode apsurda, kao i ljudskog života u apsurdnom svemiru bez reda i značenje. Za Camusa je Sizif idealan primjer apsurda – čovjek koji se suprotstavio bogovima, a sada služi kaznu. Međutim, u opisu Sizifa koji zastaje kako bi još jednom promatrao kamen kako se kotrlja niz padinu, Kami opisuje prosvjetljenje i samosvijest glavnog junaka, čovjeka koji spoznaje svoju sudbinu i u njoj pronalazi snagu. Danas, kada je čovječanstvo suočeno s tolikim političkim i društvenim izazovima, kada je utrka za moć i uspjeh jača nego ikad, i kada je ogroman dio ljudske populacije pod pritiskom Sizifovog rada, ova knjiga je još jednom aktualna i različito. Izdavač: Kontrast