Kognitivno-bihevioralna terapija djece jest popularni oblik psihoterapije koji se danas koristi za cijeli niz problema s mentalnim zdravljem kod djece i mladeži. Empirijska je osnova kognitivno-bihevioralne terapije djece dokazana kroz brojne randomizirane kontrolirane pokuse, koji su rezultirali većim uvjerenjem kliničara da je kognitivno-bihevioralna terapija najbolja terapija za mnoge poremećaje. Rezultati randomiziranih kontroliranih pokusa općenito su pozitivni te pokazuju kako kognitivno-bihevioralna terapija daje značajne post-terapijske i kratkotrajne rezultate u usporedbi s kontrolnom grupom koja čeka na terapiju i kontrolnom grupom koja prima terapiju bez aktivnih elemenata. Ipak, dugotrajnije dobiti ili superiornost kognitivno- bihevioralne terapije usmjerene na djecu nad drugim aktivnim intervencijama dobila je usporedno manje pažnje te još nije dosljedno pokazana. Isto tako, temeljne značajke koje razlikuju kognitivno-bihevioralnu od bihevioralne terapije još nisu definirane; u intervencijama se opseg i posebni fokus na kognitivnu domenu i pretpostavljene disfunkcionalne kognitivne procese u intervencijama značajno mijenja; malo se zna o efektivnim komponentama terapije ili o njihovu redoslijedu; optimalni način uključivanja roditelja u kognitivno-bihevioralnu terapiju usmjerenu na dijete, kao i njihova konkretna uloga, nejasni su. Ipak, interes za kognitivno-bihevioralnu terapiju usmjerenu na dijete nastavlja rasti unatoč ovim ograničenjima, a rezultat toga je da je čitav niz materijala i strukturiranih radnih priručnika postao dostupan kako bi kliničarima pomogao u provođenju kognitivno-bihevioralne terapije s djecom.