Marko Aurelije, poznat i kao ''car-filozof'', pred kraj života zapisao je zbirku svojih misli, naslovljenu izvorno ''Samome sebi'', danas poznatiju kao Meditacije ili Misli. Taj njegov dnevnik svojevrsna je introspekcija, ali i pomoć samome sebi, no danas ta knjižica ostaje kao dragocjeno filozofsko blago u kojem možemo naći utjehu, motivaciju i pomoć. U Meditacijama nema naznaka formalne funkcije Aurelija; ne spominju se aktualna državna pitanja, politički protivnici i generali, niti se navode pobjede nad barbarskim plemenima ili opisi utišanih pobuna. Umjesto toga, Meditacije nude jedinstven i rijetko viđen, introspektivan tekst, sastavljen u obliku kratkih osvrta i aforizama o pitanjima poput prirode dobra i zla, održavanja vrline, uređenja svijeta kao cjeline i nadilaženja svih vrsta strahova. Ranjiv i samokritičan, ali u isto vrijeme odvažan i beskrajno iskren, Aurelije podsjeća samoga sebe i pruža si vodstvo karakteristično stoičkim načelima, s ciljem ostvarivanja vizije boljeg i zadovoljnijeg sebstva. Čitajući Meditacije, čitatelj dobiva jedinstven uvid u plemenitu borbu ljudskog bića sa samim sobom, u svrhu postizanja ideala vrline, mirne duše i snažnog razuma, a samim time i neprocjenjivu priliku primijeniti Aurelijeve savjete na svoj vlastiti put prema osobnom boljitku. Utoliko, Meditacije predstavljaju uistinu unikatno djelo književnosti, kako iz filozofske tako i iz doživljajne perspektive čitanja intimnih misli najmoćnijeg čovjeka svoga vremena. (iz predgovora Davida Pejića)