Glazba je jedna od primarnih umjetnosti, prisutna od početaka civilizacije, i upravo je neomeđeni svijet glazbe ono što Zrinka Posavec propituje u zbirci pjesama Maria Callas se baca u more, baveći se različitim ulogama i vibracijama, širinama i dubinama fenomena glasa. No Posavec horizonte tog motiva koji joj je prirodno uporište, njezina ars poetica, proširuje te tako pred nas donosi priče o povijesti i učenju pjevanja, statusu pjevačica u društvu, predrasudama prema njima i biografije slavnih umjetnika. Autentična poezija Zrinke Posavec u ovom je konceptualnom pjesničkom projektu zaista rezonantna kutija, pjesnička sonda u svijet pjevanja, koje je u njezinim pjesmama istovremeno i erotsko iskustvo, i neprestana metamorfoza, i otvaranje rana, i njihovo zacjeljivanje, i pitanje identiteta. Vješto meandrirajući jezikom, Posavec ispisuje pjesničku posvetu upornosti pjevačica, ali i stalnim ljudskim nastojanjima da budemo ono što vjerujemo da trebamo biti, da sačuvamo vlastiti glas. Maria Callas se baca u more detaljno je izgrađen uvjerljivi poetski svijet, a pjesnikinja je u njemu poput tragačice i znanstvenice – traži i analizira, izaziva i testira, upozoravajući nas svakom pjesmom na svetost naših poziva, svjesna da ljudi koji prestanu pjevati mogu umrijeti.