"“Ne možemo zauvijek ovako živjeti. Mislim da ću se jednostavno spakirati i otići u Irsku”, rekao je Anđelin partner Dario. “Ako ideš ti, idem i ja”, izgovorila je. Dva mjeseca kasnije Anđela je postala jedna od stotina tisuća iseljenica i prošla težak put od besperspektivnosti, ovrha, nakon plaćanja stanarine i režija preživljavanja s dvjesto eura mjesečno u Hrvatskoj, do stvaranja dobrog života u Irskoj." Tristo ili petsto tisuća iseljenika su statistika. Gorka, užasna, ali statistika. Likovima Anđele i Darija, sazdanim od mnogih emigranata, plastično opisavši znoj, suze i emocije iseljenika, Dubravka Lisak je statistici dala lica. Riječima je gotovo fotografirala značajan dio hrvatske povijesti. Priča je to dostojna filma i kazališta.