Jesu li spisateljska stipendija i odlazak na rezidenciju u primorsko mjesto prilika da se pronađe inspiracija, da se počne pisati ili izlika da se pobjegne od kuće – iz hercegovačkog krša, obiteljske kuće gdje otac svakodnevno ponavlja svoje rituale, od stavljanja šperploča na prozore do ispijanja kafe i beskonačnog gledanja televizije, da se daleko od svega razmisli kamo i kako dalje, što učiniti sa sobom i sa svojom vezom.

Neće junaku istarsko mjesto donijeti žuđenu tišinu i mir, jer i tu je vruće, i tu divljaci svojim nabrijanim automobilima noću stvaraju nepodnošljivu buku. Svakodnevni telefonski razgovori s djevojkom, utapanje u alkoholu, čitanje, gledanje filmova i povremeni susreti s kulturnjacima potvrđuju da ništa ne može promijeniti očaj i samosažaljenje. I kada ga usred jedne pijane zabave nazove djevojka i nešto mu važno kaže, nema druge nego vratiti se i preuzeti odgovornost.

Poetski snažno i s mnogo empatije Almin Kaplan bez zadrške ulazi duboko pod kožu svojih junaka, ispisujući njihovu ne tako blistavu sadašnjost i tešku prošlost, no u njihovim životima svakoga dana poput rose na listu zabljesnu divni događaji i sitnice koje život čine sretnim i veličanstvenim. Mali otac roman je o čovjeku koji, kao i svatko od nas, mora zaroniti na početak i kraj svoga vremena i vremena svoje obitelji da bi pronašao sebe i nastavio dalje.