"Neke ljude čitav život poznajem, ali ih nikada zapravo ne upoznam. Njihove su duše stare tisuće godina, ali nikada ne prestaju biti djeca. S njima su razgovori poezija. Srca čitaju kao da su romani. Ponekad mi se čini da su previše apstraktni da bismo ih razumjeli, ali pritom možda i prejednostavni da bismo ih istinski (za)voljeli. Među njima su i Lu i Borna. Pripovijest poput njihove mogle bi ispričati brojne civilizacije i bezbrojni ljubavnici zbog čije su se žudnje lomila koplja. Ipak, njihova avantura nije epska, ne broji se u prijeđenim kilometrima ni osvojenim predjelima. Priča među ovim koricama jedinstvena je i ne dopušta nam da ostanemo ravnodušni baš zato što je upravo njihova – gruba i ranjiva, nježna i postojana – a istovremeno i priča svih nas; tajna riznica svega onoga što prešućujemo sebi i drugima."