U ovoj su knjizi glavne junakinje dvije sestre, njihova obitelj i dijagnoza. Dijagnoza koja im je svima ušetala u živote i pretvorila se u glavnu junakinju. Preuzela je glavnu ulogu. I sve ih „vozi“. Sastavlja ih, rastavlja, baca, uzdiže, spušta, rastače na dijelove, pretvara u mjehuriće... Htjela je svoju priču i svoj roman, objavu, umnoženu u tisuće primjeraka. Naše je priče važno zapisati bez obzira koliko nam djelovale male. Nema više malih priča i najvećih romana. Sve je važno. Ja sam Nastja Kulović, rođena prije trideset šest godina u Sisku da bih bila spisateljica. Većinu sam svojega života provela ne prihvaćajući darove koji su mi dani pri rođenju pa je ovo moja prva objavljena (iako ne i prva napisana) knjiga. Da bih objavila knjigu, morala sam se prestati skrivati, blokirati svoju kreativnost i šutjeti onda kada mi se riječi natiskuju u grlu. Da bi drugi vidjeli mene koja sam odrastala kao stakleno dijete, ali da bih se i ja sama vidjela, morala sam dobiti dijagnozu multiple skleroze, baš one od koje je bolovala moja sestra i ostati bez vida na oku, a onda preuzeti odgovornost za svoje zdravlje i svoj život. Ovo je knjiga o različitim putovima kojima možemo ići do krajnjeg odredišta. Zato sam se pitala isto ono što me pitala i Multipla Skleroza: kud sam krenula umjesto kamo sam krenula. Greška u naslovu je namjerna. Ovo je moje priznanje svemu onome što je prethodilo da bih mogla jednostavno reći: Ja sam Nastja Kulović, spisateljica.