Osamdesete godine dvadesetog stoljeća postale su mitske – glazba, osjećaj slobode, popuštanje rigidnog socijalizma, tehnološki napredak, vjera u bolju budućnost, ali nadasve popularna kultura stvorili su vrijeme koje je bilo drugačije i jedinstveno. Snježana Banović rođena je u sretnom trenutku da živi Zagreb tih godina, grad koji “izranja iz sna”, u kojem “muzika dolazi iz podruma i krova”… te da bude jedna od aktivnih i važnih protagonistica novovalne scene, a poslije i kulturne i kazališne. Vrijeme je to u kojem su vrata omladinskih redakcija otvorena srednjoškolcima, u kojem vas profesorica književnosti uvodi u tajne feminizma, u kojem ne postoji distanca između publike i zvijezda, vrijeme u kojem se sve informacije saznaju na magičnih dvjestotinjak metara Duhanskog puta. Kronika sretnih trenutaka intimna je i razotkrivajuća knjiga na čijim stranicama susrećemo Branimira Džonija Štulića, koji osamnaestogodišnjoj Snježani kaže “Ti si moja”, i sva druga lica s omota albuma i novinskih stranica, od Gorana Bregovića i Slavenke Drakulić do Stipe Šuvara. Snježana Banović toplo i nježno opisuje vrijeme koje je stvorilo i nju i nas, vrijeme u kojem su glazba, film, kazalište i izložbe bile najvažnije stvari na svijetu.