"Zbirka pjesama Đurđice Gatjal, 11 tisuća i 111 riječi povezanih u slobodne stihove, donosi misaone pjesme o vlastitom životu, ali i životu općenito. Pjesnikinja ne relativizira nego bodri čitatelja da se u svakoj izgubljenosti vodi putokazom Dobra. Stihovi koji skrivaju slutnju transcendentnog zahtijevaju pomnije čitanje, izazivaju i pozivaju na razmišljanje. ~ Cvijet koji sam sebe čuva, u vrtu je po strani, nenametljiv, skrit, čarolija...je bit.~ Đurđica Gatjal i prozna je spisateljica. U epistoralnoj formi, s mnoštvom osjećaja i detalja, opisuje temelje iz kojih su izrasli ( i dalje rastu) izdanci onoga što je smisao i svrha njenog postojanja: bespoštedno biti, bezuvjetno ljubiti, slobodno davati. U njenim stihovima svatko može prepoznati i sebe i nju. ~ Izađi iz sjene! Potraži! Živi! Osluhni! Dopusti! Otpusti! Usudi se! Probudi se! Pokaži! Ne zastajkuj! ~ tek su dio imperativa kojima obiluje ova zbirka. No, pjesnikinja ne naređuje niti docira. Nogama čvrsto stojeći na zemlji, očiju širom otvorenih piše bodreće stihove. I ono najvažnije: ~ Možeš tražiti i čekati ono nešto cijeli život, ali ono nešto je u tebi i doći će kad Ti dođeš k sebi! ~ " - Dijana Klarić, prof., mag. bibl. "Dopuštanje da zavirimo u srce, dušu, emocije, u život, čini Đurđicu Gatjal posebnom. Ona dopušta da vidimo sreću i spoznaju, ali i strah i tugu, ne boji se kriknuti, ali se ne boji ni zagrliti i zaštititi. Priznanje vlastitih slabosti čini ju još jačom. Đurđica se ne libi prigrliti svoje rane i pokazati ih svijetu, a što je još važnije, pokazati da te rane hrabrost, upornost, vjera i ljubav mogu zavidati i pretvoriti ih u iskustvo, u plodno tlo za rast. Svojim primjerom pokazuje da se iz najvećeg bola rađaju najveća čuda, da je i tama potrebna za svjetlo, da su spoticanja dio puta, da je Život priča veća i od života samog, satkana od neobično puno malih faktora koji grade velike trenutke i uspjehe koji dođu i kad se čine iznimno dalekima i nedostižnima. Stihovi u zbirci mnogima će pomoći u odluci, a zbirka svojim kockastim oblikom podsjeća na slavnu metaforu Tina Ujevića o kristalnoj kocki vedrine koju želi ostaviti u nasljeđe. Upravo su kockice života u ovoj zbirci poslagane na iskren i jedinstven način. Tim kockicama i svojim riječima, Đurđica Gatjal popločala je put do čitateljskih srca." - Andrea Divić, književna kritičarka i urednica