Možda najsvestraniji hrvatski pisac druge polovice 20. stoljeća, u književnosti se pojavio ranih pedesetih s piscima okupljenim oko časopisa Krugovi. Zaokupljen u ono doba osjetljivim pitanjima identiteta i individualne slobode koja su i središnja tema njegova stvaralaštva, Antun Šoljan je nužno bio sumnjiv režimu pa ga je pratila nelagodno neodređena etiketa političke nepodobnosti, što je utjecalo i na sudbinu romana Kratki izlet koji je doživljavan prvenstveno kao politička alegorija usmjerena protiv sustava. To je, naravno, i dalje jedno od mogućih čitanja, ali Kratki izlet koji vodi šaroliku skupinu mladih na putovanje kroz magijski krajolik Istre u svojoj je slojevitosti mnogo više od toga: put prema neuhvatljivom cilju čiji je svaki korak potraga za smislom, opisan na možda najljepšim stranicama suvremene hrvatske proze.