Opis proizvoda
| Autori | Sofija Andruhovič |
|---|---|
| Opis | Unakažen do neprepoznatljivosti u jednoj od zona konflikta na istoku Ukrajine, junak romana "Amadoca" samo čudom ostaje živ. To je upitna utjeha zbog teških trauma koje su uzrokovale potpuni gubitak pamćenja. Muškarac se ne sjeća niti svoga imena, niti podrijetla, ne sjeća se nijedne bliske osobe, nijednog fragmenta iz svog prethodnog života. Takvim ga pronalazi žena čija su ljubav i strpljenje sposobni učiniti nemoguće, dosegnuti najdublje slojeve zaborava i uspomena, spojiti raspršene komadiće i krhotine uništene svijesti, spajati u jedno zajedničku povijest. Amadoca je najveće jezero u Europi, smješteno na teritoriju suvremene Ukrajine. Prvi put ga spominje Herodot, a tijekom nekoliko stoljeća prikazivano je na brojnim mapama srednjovjekovnih kartografa sve do iznenadnog i potpunog nestanka. Najveće jezero u Europi jednostavno je nestalo, isparilo, propalo u zemlju? Na koji način bestraga nestaju golema jezera, kako nestaju cijeli svjetovi, cijele kulture i što ostaje umjesto njih? Može li postojati veza između židovske katastrofe istočne Europe i uništavanja ukrajinske inteligencije u vremenima staljinističkih represija? Može li zaborav jednog čovjeka dosezati nekoliko naraštaja pod zemlju? Povezuju li nas znakovi i ožiljci uništenog sjećanja? Jesu li sposobni ljubav i strpljenje omogućiti da dodirnemo svijest druge osobe? U ovom velikom romanu ukrajinske književnosti autorica progovara o različitim vrstama ljubavi u kriznim trenucima za čovjeka i za čovječanstvo kao takvo, o sjećanju i zaboravu, o necjelovitosti i konstantnoj promjenjivosti ljudske osobnosti, o neispričanim pričama koje leže na dnu našega sjećanja. Roman u sebi spaja tri priče: iz vremena drugog svjetskog rata u malenom gradiću u zapadnoj Ukrajini, događajima za vrijeme sovjetskih represija te sadašnjosti, povezane nitima fragmentarnosti sjećanja, boli i ljubavi. Okosnicu romana "Amadoca" čine prešućena, iskrivljena i prilagođena sjećanja koja su rezultat tumačenja prošlosti te traganja za vlastitim identitetom. Potraga za legendarnim jezerom Amadoca na čijim imaginarnim obalama žive junaci predstavlja za njih živu vodu sjećanja i mrtvu vodu zaborava, dok je samo jezero misteriozno isparilo, propalo pod zemlju te junaci moraju sami slagati krhotine sjećanja u bizarni mozaik svoje osobnosti. U Amadoci postoje i oni koji su svoj žar i žudnju, silovitu fanatičnu energiju stvaranja uspjeli realizirati izmičući žrvnju života, zaborava i nužnosti prilagođavanja te se o njima pričaju legende, to su Baal Šem Tov, Skovoroda i Pinsel. Hoće li u tome uspjeti i glavni junaci romana? Može li im sjećanje i ljubav pomoći da vide/ugledaju svoje pravo lice? "Amadoca" Sofije Andruhovič odmah je po izlasku stekla kultni status i već se smatra jednim od najvažnijih djelâ suvremene ukrajinske književnosti. U sjajnom prijevodu Ane Dugandžić i Dariye Pavlešen, ovo zaista epsko ostvarenje ujedno je i kronika ukrajinske povijesti i povijesti ukrajinske književnosti, koja će se zaokružiti u potresnu alegoriju nestanka izuzetnom vještinom autorice da kroz gotovo 900 stranica teksta provuče vrlo jasnu, neprekinutu i nerazvodnjenu pripovjedačku nit. O AUTORICI Sofija Andruhovič (1982., Ivano-Frankivsk; nekada Stanislaviv, Ukrajina) jedna je od najvažnijih i najproduktivnijih suvremenih ukrajinskih spisateljica. Piše romane, publicistiku, eseje te se okušala i u pisanju priča za djecu i uređivanju književnoga časopisa Četver (2003. do 2005.). Veliki je uspjeh doživjela po objavljivanju romana "Felix Austria" 2014., koji je odmah po objavljivanju postao ukrajinski bestseler te je ovjenčan nekolicinom nagrada: Nagrada za knjigu godine BBC Ukrajina 2014., Književna nagrada Joseph Conrad Korzeniowski 2015., Nagrada Lesia i Petro Kovalev 2015. Po romanu je snimljen i uspješan film. 2020. godine objavljuje "Amadocu", koja već po izlasku doživljava kultni status i smatra se jednim od najvažnijih djela suvremene ukrajinske književnosti. O PREVODITELJICAMA Ana Dugandžić (Čakovec, 1979.) diplomirala je engleski jezik i književnost i ukrajinski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Obranila je doktorski rad na temu frazeologije. Radi kao viša lektorica za ukrajinski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prevodi s ukrajinskog i engleskog. Dariya Pavlešen (rođena Sokolovs'ka, Ivano-Frankivs'k, Ukrajina, 1980.) na Filološkom fakultetu Ivan Franko u Lavovu i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je ukrajinski jezik i književnost i ruski jezik i književnost. Obranila je doktorski rad na temu ukrajinskog književnog postmodernizma. Radi kao viša lektorica za ukrajinski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prevodi s ukrajinskog i ruskog. |
| Šifra | 196571 |
| Izdavač | Edicije Božičević |
| Uvez | tvrdi |
| Broj stranica | 824 |
| Godina izdanja | 2021 |
| ISBN | 978-953-362-015-2 |
| Format | 16 x 24 |
