Kratki roman „Knjige koje su progutale mog oca“ još je jedan u nizu sjajnih romana Afonsa Cruza koji tematiziraju važnost umjetnosti u svakodnevnom životu i neodrživost bilo kakvog sustava koji bi pokušao umjetnost eliminirati. Alegorijski roman o dječaku koji putuje po klasicima svjetske književnosti u potrazi za svojim ocem stavlja maštu u prvi plan i ukazuje na njezinu nepobitnu važnost u razvoju svakog ljudskog bića. A umjetnost je poligon mašte i njezina glavna poticateljica. Nakon ulaska u osnovnoškolske i srednjoškolske lektire i čitanke u Portugalu a i u inozemstvu, između ostalog i s ovim romanom, Afonso Cruz profilirao se u jednog od najvažnijih suvremenih portugalskih pisaca. Vivaldo Bonfim zapisničar je u poreznom uredu koji sve svoje radno vrijeme provodi čitajući romane. Jednoga dana, uronjen u knjigu umjesto da radi, izgubi se u tekstu i nestane s ovoga svijeta. Pripovjedač romana, njegov sin Elias, u pokušaju da pronađe svog oca upustit će se u najopasniju od svih avantura, u iščitavanje klasika svjetske književnosti, svijeta prepunog ubojica, nemani, razornih strasti i mnogih drugih opasnosti satkanih od slova. Prijevod: Dean Trdak