Knjiga zagrljaja (1989.) zbirka je priča Eduarda Galeana, jednog od najuglednijih suvremenih latinoameričkih mislioca i književnika. Sastoji se od 191 lirskih priča i fragmenata u kojima autor progovara o politici, vjeri, kulturi, društvu, književnosti i životu. Knjiga zagrljaja je neobična knjiga zabilješki, koje žanrovski lutaju od memoara, dokumentarnih zapisa, pjesama u prozi, eseja, političkog komentara, time rušeći klasično žanrovsko određenje književnog djela koristeći tehniku kolaža. Ljubavnici, krvnici, fantastične životinje, izrabljivani birokrati i bezimeni siromasi nastanjuju njegove čudesne parabole, kratke priče i pjesme u prozi. Galeano, koji je zbog vojne hunte u rodnom Urugvaju živio u egzilu 1973. – 1984., opisuje kako je stvarati umjetnost u atmosferi političke represije. U Latinskoj Americi, u kojoj, prema Galeanu, vlada „kultura terora“, politika je neodvojiva od umjetnosti. To u umjetnosti rezultira magičnim realizmom, koji nam Galeano pokušava približiti i objasniti. Stvarati u takvom sustavu za umjetnika znači otkrivati ključnu važnost određenih elemenata: govora koji kazuje istinu; nužnog, iako ušutkanog čitatelja; mašte, koja oslobađa um i dušu iz zatočenog tijela. Naposljetku, Galeano svojom knjigom grli sve koji su pokušali stvarati u takvoj kulturi: svoje prijatelje, svoje prijatelje u egzilu, svoje ljubavnice, pjesnike, umjetnike koji su izražavali bezgraničnost ljubavi, čak i kad su patili zbog političke tiranije. Stoga je Knjiga zagrljaja slavljenje ljudskog duha koji je nepobjediv, ali i svjedočanstvo o jednom dostojanstvenom i ispravnom životu.