Ova knjiga mađarskog klasika Sándora Máraija je poput starih knjiga o travama koje su jednostavnim primjerima htjele odgovoriti na pitanja poput: što treba učiniti ako nekoga boli srce ili ga je napustio Bog. Ne govori o idejama i junacima, već o onome što je u vezi s čovjekom. Njen pisac učeći želi podučiti bližnje, učeći od starih, iz knjiga, preko njih iz ljudskoga srca, iz nebeskih znakova. Želi prenijeti elementarne spoznaje, odnosno temeljne istine ljudskoga života. Djelo napisano 1943. Sándor Márai posvetio je Epiktetu, svom dragom Marku Aureliju, Montaigneu i svim stoicima, od kojih je učio o moći, dobroj volji i životu bez straha.

Prijevod: Ivana Delač, Jurica Puškar, Milka Mihaljević, Viktorija Šantić, Veronika Žagar