Odrasti, to znači kušati plod sa stabla spoznaje. Aron Klajnfeld ima dvanaest godina i zapeo je negdje u krošnji. Plodovi su iznad njega, ali ispod se vide Jeruzalem i Edna Blum, mama i tata, Gideon i Cahi, čitavi taj svijet koji raste i mijenja se brzo, strašno, neshvatljivo. Još do jučer, bilo je tako lako biti dječak. No sad, dok Izrael juri prema Šestodnevnom ratu, a glasovi njegovih prijatelja postaju čudni, Aron u vlastitom tijelu živi kao na neprijateljskom teritoriju, dešifrirajući kodove žudnje, probijajući se kroz njegovu intimnu gramatiku. Vulkanski emotivna i zadivljujuće ljudska, Knjiga intimne gramatike velikog izraelskog pisca Davida Grossmana govori o najuniverzalnijoj od svih tragedija: gubitku svijeta djetinjstva. Dječak u njezinu središtu jedan je od najveličanstvenijih Grossmanovih junaka. Aron Klajnfeld, zarobljen u uskom ali bezdanom prostoru između djetinjstva i odraslosti. Aron Klajnfeld, veliki alkemičar koji usamljenost pretvara u kreaciju, a strah u ljepotu; mali mađioničar koji pokušava ne ugušiti se od prvog zagriza u ono što malokoji pisac umije opisati kao David Grossman: život. “Roman koji nas podsjeća na veliki, svečani misterij književnosti, ono što pjesnik Czesław Miłosz naziva ‘mogućnošću čovjeka da bude netko drugi’.” – Chicago Tribune Prijevod: Andrea Weiss Sadeh