Akademik Tonko Maroević stihovnom se izrazu – kojim je i započeo vlastiti iznimno plodan te raznovrstan opus – okretao, ipak, relativno rijetko. Dobitnik niza pjesničkih nagrada, među kojima i naše najvažnije – „Goranov vijenac“ – Maroević je pjesme pisao, takoreći, samo kada je morao; kad su one, prema pjesnikovu doživljaju, neodgodivo nalagale da budu napisane. Slučaj je to i u novoj pjesničkoj zbirci "Kazalo".