"Žanr i priča Kalendara Maja najjednostavnije se mogu opisati kao spoj nešto skučenije shvaćenog romana-rijeke (s bildungs romanom kao posebno istaknutim sastojkom) i pripovijesti o prokletim ljubavnicima, pri čemu se konkretne asocijacije mogu javiti u rasponu od, recimo, Idiota Dostojevskog preko njegova specifičnog hrvatskog odjeka, Krležina Povratka Filipa Latinovicza, do Vragolija zločeste curice Vargasa Llose. Kao u takozvanom romanu-rijeci, pokriveno je više generacija iste obitelji, obitelji središnjeg lika i pripovjedača Tihomira Romara, no srce pripovijesti ipak je odnos Tihomira i fatalne žene njegova života, Senke. Tihomir pritom više podsjeća na Filipa Latinovicza nego na kneza Miškina, a kao asocijacija izranja i Ricardo, Vargas Llosin pripovjedač-protagonist iz Vragolija zločeste curice, na čiju naslovnu junakinju, izbjegavanjem istine, sklonošću lažima, stanovitim psihičkim mijenama i seksualnom spremnošću na sve itekako može podsjetiti Senka. Međutim, ogromna je razlika u općem tonu Vargas Llosina i Ferićeva romana. Dok je nobelovčev kronikalni uradak izrazito stilizirano djelo s takozvanim papirnatim likovima i skicozno predočenim ambijentima, Ferićeva je pripovijest posve životna, u njoj sudjeluju ljudi od krvi i mesa bivajući u konkretnim, reljefno predočenim prostorima i razdobljima. I tu dolazimo do silnog autorskog rasta hrvatskog autora. Rasta koji se potvrđuje na svim razinama njegova romana - idejno-značenjskoj, motivskoj, dramaturškoj, stilskoj. Bez puno oklijevanja može se reći da je Kalendar Maja kapitalno djelo suvremene hrvatske književnosti, ostvarenje kojim se suvremena hrvatska literatura može ponosno predstaviti bilo gdje na svjetskoj sceni." - iz pogovora Damira Radića