Kaleidoskop… Koliko li je Zoran još pronašao načina na koje zlo truje dušu, kad je gotovo samodopadno tako knjigu nazvao?! Jedva sam čekao dočepati se te knjige. Otvorio sam je već unaprijed prestravljen. Zatvorio sam je iscijeljen. Ni traga užasima prethodnih Zoranovih redaka. Ni traga paklu tako strašnom da bi ga samo ljudska duša mogla samoj sebi sazdati. Tek ljudskost, svakodnevna, razbijena poput traka svjetla kroz tisuću šarenih stakalaca. Ljudskost toliko obična, da mora ganuti u svojoj nemoći. I – kroz nemoć – ljepoti.

Ljudi su dobri, kao da je tom knjižicom Zoran zaključio, i kao takvi, ljudi su dragocjeni. Sve ono njihovo na što najmanje obraćamo pažnju, možda je i najdragocjenije. Jer svaka sitnica kojom su im svakodnevice prožete krije u sebi jednu priču vrijednu pričanja. Vrijednu čuvanja. Zapisivanja. A jesu li vrijedne uprizorenja? Pokoja godina je prošla i Kaleidoskop mi je ponovno u rukama. Strip!"