Jamie O'Neill voli crvenu boju, parne brojeve, visoko drveće, uzorke, kišu nošenu vjetrom, krivulje i linije mnogih oblika, knjige u ovicima, mačke, rijeke i Edgara Allana Poea. U dobi od trinaest godina ističe se među drugom djecom u izmišljenom gradiću Emoryju na zapadu Irske. Tess Mahon nekoć je voljela štošta, no malo se koji od tih interesa zadržao. U braku načetim odmjerenim neprijateljstvom neprestano je se pristojno, i za njezino dobro, podsjeća da posao profesorice engleskog u katoličkoj školi za dječake možda i nije najbolji odabir. Pod prevelikim je pritiskom, a za zasnivanje obitelji njoj i suprugu preostao je tek jedan, posljednji, pokušaj. Jamie i Tess susrest će se prvog dana nove školske godine, za neke od njih prvog dana u novoj školi. Jedna će gumena mačka postaviti temelj neobičnom prijateljstvu, a pjev goluba grivnjaša odvest će ih do trećeg vrška neobičnog trija, profesora tehničkog Tadhga Foleyja. Jamie, naime, ove godine ima samo jedan cilj – izgraditi perpetuum mobile. Više od tehničkog postignuća, stroj za dječaka predstavlja mogućnost povezivanja s majkom koju nikad nije upoznao. No, putem će shvatiti da su od inženjerskih nacrta mnogo snažniji ljubav, podrška i zajedništvo. Kako se gradi brod, lani nominiran za Nagradu Booker, lirski je i suosjećajan roman o hrabrosti uvjerenja i moći mašte da preobrazi. Pokazujući čitatelju kako je najbolji način da se oslobodi starih zidova, ponekad izgradnja nečeg novog i prekrasnog bez njih, autorica Elaine Feeney suptilno, ali precizno pogađa u neuralgične točke suvremenog društva i postavlja pitanje možemo li živjeti u uključivom društvu, prepoznajući i prihvaćajući jedni druge bez potrebe za objašnjavanjem.