Imati u rukama knjigu lirike, usmene, narodne, bošnjačke i crnogorske, hrvatske i srpske, slovenske i balkanske, svjetske, ali nadasve pjesničke, ljudske, što je to? Najljepše što se začelo u jeziku. Zdjela i rešeto najmirisnijih i najsočnijih jezičnih i pjesničkih plodova. Kakve su pjesme izabrane? Svaka je po nečemu posebna, jedinstvena. Svaka je događaj, iznenađenje i čudo u jeziku. Svaka ima svoj put kroz mnoge živote, kroz vrijeme i kroz jezik, od sretna trenutka kad je začeta, do sretna trenutka kad je zabilježena, zapisana. Rasklopiti antologiju Petra Gudelja Kada se sunce ženilo – cvjetnjak usmenih lirskih pjesama , rasklopiti ju na kojoj god stranici, osobit je doživljaj. Osobit zato što je ta antologija osobita. Svaka je od tih pjesama umjetnina, takva da može potpuno zaokupiti. I onda odjekuje jer se samo jednim primanjem ne može iscrpsti. Nedorečeno vraća se poslije kao slutnja. Slutnja sve većega bogatstva. Svaku pjesmu treba pročitati više puta, tek tada se doista shvati što govori, a onda ju treba pustiti da odjekuje. Ova antologija svečanost je vrhunskih pjesničkih vrijednosti. Ona je slavlje jezika.