Roman Kad bi se starac Sindbad vratio na otoke… nadahnut je glasovitim likom iz Tisuću i jedne noći i pripovijeda o ostarjelome mornaru koji sanja o povratku na more. Pripovjedačka struktura ovoga Cunqueirova remek-djela, pisana živim jezikom prepunim dijalektalizama, lišena je čvrste vremenske osi i počiva na kolopletu nevjerojatnih (i nevjerodostojnih?) sjećanja staroga sanjara. Prekaljeni mornar u nevjerici se suočava s mlađim kolegama koji više ne umiju „ploviti snovima i sjećanjima pa ne vide ništa od onoga što je na morima čudesno i divno“. Onirični karakter djela sažima se u gorkom i borbenom zaključku Sindbada koji na koncu ne pronalazi žuđeni brod: „Što kaže Knjiga, Gospodaru Allahu, poslaniče Muhamede, o snovima što svakoga dana griju ljudsko srce? Hoćemo li ponijeti svoje snove u Raj? Zašto su nam dani, ako nisu stvarnost?“ Prijevod ovog djela ima iznimnu kulturnu važnost kao prvi cjelovit prijevod nekog proznog djela s galješkog jezika na hrvatski.