U knjizi su predstavljeni rezultati prvoga znanstvenog istraživanja uzroka i posljedica te obilježja novijih iseljavanja Hrvata u Saveznu Republiku Njemačku. Istraživanje je provedeno u Njemačkoj među hrvatskim iseljenicima koji su se iselili u razdoblju od priključenja Hrvatske EU-u, i to na uzorku od 1200 ispitanika. Prema percepciji samih iseljenika, glavni motivi za iseljavanje nisu ekonomski. Analiza stajališta iseljenika pokazala je kako hrvatski iseljenici imaju predodžbu da u Hrvatskoj nisu institucionalizirane vrijednosti radne etike i uopće poštenja te smatraju da se hrvatsko društvo moralno slomilo. Hrvati se stoga iseljavaju zbog nepravde, a ne zbog siromaštva. Naša istraživanja pokazuju jasnu vezu između političke etike, slabih institucija i iseljavanja. Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija svakako su među glavnim razlozima za iseljavanje. Iseljeni Hrvati svojim odlaskom nedvojbeno kažnjavaju loše politike i političare, no – ne htijući to – kažnjavaju zapravo i sve koji ostaju. Dok se Hrvatska socijalno, moralno i gospodarski lomi, u populacijski oslabljenoj Njemačkoj Hrvati su i više nego dobrodošli jer je cijena njihova uključivanja u njemačko društvo vrlo mala ili nikakva što pak nije slučaj s useljenicima iz drugih kultura. Sa svakim iseljenim Hrvatom Hrvatska ne gubi samo svoj socijalni kapital, mogućnost biološke obnove društva i kapital uložen u njihovo obrazovanje nego nastaje i visok trošak integracije useljenika koji će doći na njihovo mjesto. Migracije nikada nisu interesno neutralne i ne događaju se slučajno, nego se proizvode. Dok Njemačka usisava Hrvate, odgovor je hrvatske države slab ili gotovo nikakav. U BiH svjedočimo vrlo vjerojatno povijesnom odlasku Hrvata nakon kojega više nema povratka. Očito je riječ o strateškom pomicanju hrvatskog naroda iz etnički hrvatskih krajeva u etnički njemačke krajeve. Svjedočimo zapravo velikoj seobi hrvatskog naroda.