Latinski je, stjecajem povijesnih okolnosti, danas prvenstveno jezik jednosmjerne dijakronijske komunikacije. To znači da čitajući izvorne latinske tekstove rimskih i kasnijih latinskih autora na neki način komuniciramo s prošlošću. Iako već stoljećima nije nikomu materinski jezik i nema izvornih govornika, treba reći da latinski nikad nije potpuno prestao biti i jezikom aktivne komunikacije. Kao službeni se jezik latinski danas koristi u Rimokatoličkoj Crkvi i državi Vatikan, a širom svijeta postoje institucije i udruženja koja se bave proučavanjem latinskoga jezika i svih razdoblja književnosti koja su njime ispisana. Osim toga, postoje ustanove i pojedinci koji pišu na latinskom i njeguju njegovu aktivnu upotrebu.