O proizvodu
GLAZBA U SRCU KAMENOGA GRADA – 155 GODINA INSTITUCIONALNOG POSTOJANJA HRVATSKOGA PUHAČKOG ORKESTRA GRADSKA GLAZBA IMOTSKI
Raskošno opremljena s više od sedam stotina fotografija i 33 video zapisa monografija Hrvatski puhački orkestar Gradska glazba Imotski (1870. – 2025.) donosi pregled 155 godina imotske Gradske glazbe – kulturnog simbola grada koji je dosegnuo zvjezdani status na hrvatskoj i međunarodnoj sceni te pronio slavu Imotskog daleko izvan njegovih granica.
Hrvatski puhački orkestar Gradska glazba Imotski ubraja se u najbolje orkestre u Republici Hrvatskoj gdje drže svoje visoko mjesto već dvadesetak godina: šest prvih mjesta na nacionalnoj razini, mnoge zlatne, srebrne i brončane plakete te nemjerljivo puno drugih međunarodnih nagrada i priznanja na raznim natjecanjima. Među njima se ističu zlatna plaketa u Sloveniji 2010. godine i posebna nagrada Best Performance of the Slovenian Composition, srebrna plaketa u Italiji 2014., zlatna plaketa u Italiji 2017. i prvo mjesto na prestižnom natjecanju puhačkih orkestara »Flicorno d'oro« u talijanskom gradu Riva del Gardi na jezeru Lago di Garda 2024. te proglašenje kapelnika Ljubomira Glibote najboljim dirigentom u konkurenciji šezdeset profesionalnih i amaterskih dirigenata.
U Imotskom je Gradska glazba više od tradicije, ona je priča o mnogim generacijama koje su utkale svoja srca u instrumente, o jednom sanjaru koji ih je poveo do europskih vrhova i o duhu grada koji ustrajno živi u ritmu svojih glazbara.
Povijest Hrvatskoga puhačkog orkestra – Gradske glazbe Imotski do sredine devedesetih godina nije se mnogo razlikovala od povijesti drugih Glazbi koje su djelovale u Hrvatskoj u tom vremenu. Politička previranja te ratove u prvoj polovici 20. stoljeća, Glazba je »preživljavala« slično kao i druge glazbe u tom vremenu: nastojeći opstati. Pritom je uvijek najveću ulogu imala osoba na čelu: kapelnik. Nije upitno da je imotska Glazba na čelu uvijek imala visokomotivirane kapelnike koji su nastojali izvući najbolje iz svake situacije. Pritom su neki bili više ili manje talentirani, a glazbenici koje su vodili također. Ono što je imotsku Gradsku glazbu učinilo različitom od prosjeka bila je pojava Ivana Glibote Crnoga, jer je s njim u Imotski, uz motivaciju i talent, došla još jedna važna karika uspjeha: obrazovanje.
Viziju o spoju glazbene škole i orkestra ostvarivao je prof. Glibota postupno i sustavno. Kao osoba na čelu obiju institucija povezao ih je i osnažio, tako da se danas talentirani pojedinci nakon visokog školovanja mogu vratiti u Imotski, predavati u glazbenoj školi i svirati u Gradskoj glazbi.
Unatoč skromnim financijskim početcima, uspio je orkestru osigurati zvjezdani status. Kada bi se njega i njegove vještine stavljalo u ljestvicu, redoslijed bi bio ovaj: vizionar, pedagog, glazbenik, skladatelj. Vrhunsko se muziciranje ne događa tek tako, za takvo postignuće nije dovoljno biti samo talentiran, nužno je biti i akademski obrazovan glazbenik. Bez lažne skromnosti, za Ivana Glibotu Crnoga može se tvrditi da je paradigma postignuća, uspjeha i ponosa Hrvatskoga puhačkog orkestra – Gradske glazbe Imotski. Da bi se ono dosegnulo, potreban je čovjek, darovit, maštovit, snažan, vizionar spreman na osobnu žrtvu radi općeg dobra, junak koji će probijati putove, usmjeravati članove orkestra različite po svemu osim po ljubavi za glazbu, i voditi ih prema istom cilju – i kada su motivirani, i kada im oduševljenje splasne.
Uspostavom Republike Hrvatske počinje i zlatno doba Hrvatskoga puhačkog orkestra – Gradske glazbe Imotski. Odlazi na gostovanja na kojima se verificira kvaliteta muziciranja, putovi ih vode u Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju, Mađarsku, Poljsku, Češku, Njemačku, Austriju, Luksemburg, Slovačku, Italiju, Francusku, Švicarsku… umjesto riječi, o tome govore mnoga priznanja kojima gotovo nema broja.
Današnji višestruki državni prvaci postupno su i na toj sceni gradili od početka. Put do nacionalnih prvaka nije bio lagan: kada su počinjali redovito sudjelovati na smotrama, konkurencija je bila jača od njih, a oni su sa svakim novim iskustvom postajali sve bolji, da bi već odavno postali uzor drugima.
Hrvatski puhački orkestar Gradska glazba Imotski ubraja se u najbolje orkestre u Republici Hrvatskoj gdje drže svoje visoko mjesto već dvadesetak godina: šest prvih mjesta na nacionalnoj razini, mnoge zlatne, srebrne i brončane plakete te nemjerljivo puno drugih međunarodnih nagrada i priznanja na raznim natjecanjima. Među njima se ističu zlatna plaketa u Sloveniji 2010. godine i posebna nagrada Best Performance of the Slovenian Composition, srebrna plaketa u Italiji 2014., zlatna plaketa u Italiji 2017. i prvo mjesto na prestižnom natjecanju puhačkih orkestara »Flicorno d'oro« u talijanskom gradu Riva del Gardi na jezeru Lago di Garda 2024. te proglašenje kapelnika Ljubomira Glibote najboljim dirigentom u konkurenciji šezdeset profesionalnih i amaterskih dirigenata.
U Imotskom je Gradska glazba više od tradicije, ona je priča o mnogim generacijama koje su utkale svoja srca u instrumente, o jednom sanjaru koji ih je poveo do europskih vrhova i o duhu grada koji ustrajno živi u ritmu svojih glazbara.
Povijest Hrvatskoga puhačkog orkestra – Gradske glazbe Imotski do sredine devedesetih godina nije se mnogo razlikovala od povijesti drugih Glazbi koje su djelovale u Hrvatskoj u tom vremenu. Politička previranja te ratove u prvoj polovici 20. stoljeća, Glazba je »preživljavala« slično kao i druge glazbe u tom vremenu: nastojeći opstati. Pritom je uvijek najveću ulogu imala osoba na čelu: kapelnik. Nije upitno da je imotska Glazba na čelu uvijek imala visokomotivirane kapelnike koji su nastojali izvući najbolje iz svake situacije. Pritom su neki bili više ili manje talentirani, a glazbenici koje su vodili također. Ono što je imotsku Gradsku glazbu učinilo različitom od prosjeka bila je pojava Ivana Glibote Crnoga, jer je s njim u Imotski, uz motivaciju i talent, došla još jedna važna karika uspjeha: obrazovanje.
Viziju o spoju glazbene škole i orkestra ostvarivao je prof. Glibota postupno i sustavno. Kao osoba na čelu obiju institucija povezao ih je i osnažio, tako da se danas talentirani pojedinci nakon visokog školovanja mogu vratiti u Imotski, predavati u glazbenoj školi i svirati u Gradskoj glazbi.
Unatoč skromnim financijskim početcima, uspio je orkestru osigurati zvjezdani status. Kada bi se njega i njegove vještine stavljalo u ljestvicu, redoslijed bi bio ovaj: vizionar, pedagog, glazbenik, skladatelj. Vrhunsko se muziciranje ne događa tek tako, za takvo postignuće nije dovoljno biti samo talentiran, nužno je biti i akademski obrazovan glazbenik. Bez lažne skromnosti, za Ivana Glibotu Crnoga može se tvrditi da je paradigma postignuća, uspjeha i ponosa Hrvatskoga puhačkog orkestra – Gradske glazbe Imotski. Da bi se ono dosegnulo, potreban je čovjek, darovit, maštovit, snažan, vizionar spreman na osobnu žrtvu radi općeg dobra, junak koji će probijati putove, usmjeravati članove orkestra različite po svemu osim po ljubavi za glazbu, i voditi ih prema istom cilju – i kada su motivirani, i kada im oduševljenje splasne.
Uspostavom Republike Hrvatske počinje i zlatno doba Hrvatskoga puhačkog orkestra – Gradske glazbe Imotski. Odlazi na gostovanja na kojima se verificira kvaliteta muziciranja, putovi ih vode u Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju, Mađarsku, Poljsku, Češku, Njemačku, Austriju, Luksemburg, Slovačku, Italiju, Francusku, Švicarsku… umjesto riječi, o tome govore mnoga priznanja kojima gotovo nema broja.
Današnji višestruki državni prvaci postupno su i na toj sceni gradili od početka. Put do nacionalnih prvaka nije bio lagan: kada su počinjali redovito sudjelovati na smotrama, konkurencija je bila jača od njih, a oni su sa svakim novim iskustvom postajali sve bolji, da bi već odavno postali uzor drugima.
- Šifra 062099
- Nakladnik Školska knjiga
- Format 20 x 24 cm
- ISBN 978-953-0-62099-5
- Godina izdanja 2025
- Broj stranica 400
- Uvez Tvrdi
