U ljeto 1991. devetogodišnja djevojčica odlazi iz Vukovara, ostavljajući roditelje u gradu u kojem počinje rat. Roman „Hotel Zagorje“ priča je o njezinu odrastanju tijekom sedam godina prognaništva, o neprekidnoj borbi za nekoliko kvadrata u kojima će živjeti s majkom i bratom, o stalnom iščekivanju vijesti o ocu. Ali ovo nije mračna knjiga, u njoj ne nedostaje ni humora ni duha, a pisanje pisama političarima i obilaženje ministarstava isprepliće se s dječjim nježnostima i okrutnostima, prvim izlascima, prvim dečkima, kao i sa cijelom jednom živopisnom galerijom likova koji vjerno iscrtavaju sliku Hrvatske tih godina. „Radnja "Hotela Zagorje" otpočinje u ljeto 1991. i završava 1999. Knjiga je stoga u punom smislu kronika devedesetih. Novo izdanje ove knjige izlazi upravo u vrijeme kad se te devedesete nanovo počinju nerealno romantizirati kao dani ponosa i slave, uspjeha i pobjeda, dani pravih političkih vođa i navodno izgubljenog jedinstva. Tko god o devedesetima ima takvu vrstu fantazija, dobro bi bilo da pročita Hotel Zagorje. (...) Nekim knjigama vremenska distanca nije činila dobro. Hotel Zagorje spada u one knjige koje je ta famozna distanca poljubila. Riječ je o knjizi koja nikad nije bila aktualnija.“ - iz predgovora Jurice Pavičića