"Holokaust" Charlesa Reznikoffa jedna je od najpotresnijih pjesničkih knjiga ikada napisanih. Njezin autor nastupa sasvim iz prikrajka – kao dramaturg, montažer, sastavljač rukopisa u koji on sam jedva da intervenira, svoju ulogu svodeći na onu medija: onoga koji pomaže posredovati svjedočanstva. Iz nepregledne mase sudskih spisa Reznikoff je – slijedeći objektivističku pjesničku metodu – odabrao materijal, izostavio autentična imena ljudi, potpitanja i sve što su rekli odvjetnici i sudci. Bježeći od svake retorike, on ne mijenja ono što je zatekao, tek mjestimice skraćuje kako bi uobličio narativnu liniju, ritam i glazbu. Reznikoff "Holokaust", dakle, sasvim ciljano lišava uobičajene pjesničke aparature; riznice figura, slika i očuđujućih strategija, isporučujući čitatelju leden, tehniciziran užas nacističkog masovnog uništenja. On izbjegava s pravom kritizirano preuzimanje i naknadnu estetizaciju žrtvina glasa, izbjegava prepričavanje, fikcionalizaciju, pa i samu priču. Dokazujući pritom između redaka kako je poeziju nakon Auschwitza itekako moguće – možda i upravo nužno pisati. Charles Reznikoff rođen je 1894. u New Yorku, gdje je i umro 1976. godine. Po struci pravnik, američki je pjesnik i prevoditelj povezan s pjesničkom školom objektivista koja je pisala poeziju na temelju stvarnih dokumenata i događaja. Između 1918. i 1961. objavio je dvadeset i tri knjige poezije i proze, uglavnom u samizdatu. Šira publika zamijetila ga je tek šezdesetih godina prošlog stoljeća, nakon što je kod uglednog izdavača New Directions objavljen njegov magnum opus Testimony: The United States 1885–1890, reprezentativna knjiga objektivističke poezije. Poemu Holokaust objavio je 1975., godinu prije smrti. Čvrsto ukorijenjen u stvarnosti, pisao je slobodnim stihom koji navodi čitatelja da se identificira s okolnostima opisanima u pjesmama. Kritičari su ga hvalili posebno zbog pažljivog korištenja jezika i vizionarske kvalitete njegove poezije.