Nova knjiga akademika Mislava Ježića "Hellada i Indija" zbirka je znanstvenih rasprava u kojima se taj istaknuti indolog bavi poredbenofilozofijskim istraživanjima, uspostavljajući paralele između indijske, grčke i kineske mitske predaje koje čita kao zagonetke kojima se izriče skroviti božanski poredak u svijetu. "U našem kulturnom podneblju ne nedostaje izvrsnih filologa, indologa, filozofa, lingvista, kulturologa i teoretičara književnosti, ali rijetko tko je sve to u isti mah", ocijenio je Hrvoje Jurić. "Knjiga je unikatna kao što je unikatan i sam autor Mislav Ježić, marljivi i predani arheolog znanja i kulture", kazao je. Mislav Ježić (1952.) profesor je na Odsjeku za indologiju i dalekoistočne studije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Dosad je objavio tri autorske knjige, te preko 120 znanstvenih i stručnih članaka s područja indologije, filozofije, jezikoslovlja i hrvatskih studija u zemlji i inozemstvu. Njegovi su glavni prinosi istraživanja o genezi vedskoga panteona i dijelova vedskoga korpusa, povijesno-filološka analiza slojeva upanišadskih tekstova, te izvori i usporednice u staroj indijskoj i helenskoj filozofiji. Dobitnik je nekoliko istaknutih nagrada i priznanja, među kojima i ordena Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića za zasluge u znanosti. Podnaslovljena "Poredbenofilozofijske rasprave", Ježićeva knjiga "Hellada i Indija" obuhvaćene radove dijeli u tri skupine povezane poredbenofilozofijskim pristupom. Prva i najveća skupina obuhvaća pet radova koji se bave poredbama između helenske i indijske filozofije: o mitu, epu i filozofiji; o najstarijim svjedočanstvima ontologije u Indiji i Helladi i o njihovoj srodnosti; o starodrevnome kozmološkome modelu svemira kao živoga i umnoga bića; o metaforičkoj uporabi slika točka i bojnih kola u psihološkome i meditativnome nazivlju; i o etici kategoričkog imperativa u budističkoj i brahmanističkoj predaji i na Zapadu. U drugoj su skupini dva rada koja se bave predstavnicima nekih manje proučavanih filozofijskih usmjerenja u Hrvatskoj, fenomenološkoga i egzistencijalističkoga, okrenutima svjetskoj filozofiji – Pavlom Vuk-Pavlovićem i Čedomilom Veljačićem, ili političko-etičkoga usmjerenja, okrenutima europskoj kulturi – Stjepanom Radićem i Richardom von Coudenhove-Kalergijem. Treća skupina sadrži dvije rasprave koje se bave nekim općim poredbenofilozofijskim temama, jedna odnosom između filozofijskoga mišljenja i jezika – na primjerima grčkoga, latinskoga, njemačkoga, engleskoga i hrvatskoga, a druga odnosom između različitih kulturnih krugova – helenskoga, indijskoga, kineskoga i europskoga, modernoga i suvremenoga, te znanstvenih paradigma koje su se u njima razvijale i stvarale sebi primjerene zamisli naobrazbe i osobnoga razvoja čovjeka. Objašnjavajući kako je počeo uspostavljati paralele između indijske, grčke i kineske mitske predaje, Ježić je kazao da je proučavajući vedsku poeziju shvatio da ništa se ne treba čitati kao pripovijesti nego kao zagonetke kojima se izriče skroviti božanski poredak u svijetu.