Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka učilišta uspostavlja prijeko potrebnu vezu jedne gramatičke discipline s drugom. Povezuje fonologiju s morfologijom (koja se onda naziva fonomorfologijom ili morfonologijom) i morfologiju sa sintaksom (koja se onda naziva morfosintaksom) te morfologiju s rječotvorjem i leksikologijom. U vezi s time sustavno se i prvi put u povijesti hrvatske gramatike glasovne promjene tumače kao promjene uvjetovane morfologijom. Zato se i nazivaju morfonološkim promjenama. Isto se tako prvi put strogo razlikuje sintaksa kao gramatička i sintaksa kao komunikacijska kategorija.