Fiziologija prilagodbe životinja u vodenom okolišu sveučilišni je udžbenik koji omogućuje lakše razumijevanje i temeljno upoznavanje općih načela fiziologije prilagodbe životinja u vodenom okolišu. Cilj je ovoga udžbenika upoznavanje s temeljnim fiziološkim procesima biološki i komercijalno važnih organizama (ribarstvo, akvakultura), kao i poticaj znanstvenim dostignućima iz ovoga područja. Udžbenik nudi temeljna znanja iz fiziologije životinja u vodenom okolišu koja će u budućnosti biti upotpunjena novim spoznajama zahvaljujući sve većoj primjeni molekularno-bioloških tehnika. Tekst udžbenika kompilacija je rezultata na razini svjetske literature i prati ga 100 slikovnih priloga. Podijeljen je na 10 velikih cjelina na čijem su kraju sažetak i popis korištene literature. Za studente i one koji se bave zaštitom okoliša i uzgojem vodenih organizama Predviđen je kao sveučilišni udžbenik namijenjen studentima biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (studijski programi: preddiplomski studij Biologije, preddiplomski studij Znanosti o okolišu, diplomski studij Ekologije i zaštite prirode, diplomski studij Eksperimentalne biologije, diplomski studij Znanosti o okolišu), studentima biologije Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Splitu (studijski programi: preddiplomski studij Biologije i Kemije), studentima diplomskog studija Ribarstva i lovstva Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, studentima Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, studentima preddiplomskog studija Primijenjene ekologije Sveučilišta u Zadru te studentima preddiplomskog studija Akvakulture Sveučilišta u Dubrovniku. Udžbenik je namijenjen i onima koji se bave zaštitom okoliša i uzgojem vodenih organizama radi boljega razumijevanja njihovih fizioloških procesa. Bilješka o autoru Čedomil Lucu rođen je u Koprivnici gdje je završio gimnaziju, a nakon studija biologije zapošljava se u Institutu Ruđer Bošković. Među prvim je istraživačima Instituta Ruđer Bošković u Rovinju, u tadašnjem Laboratoriju za radiobiologiju mora koji je kasnije s proširenim znanstvenim aktivnostima udružen s Biološkim institutom i preimenovan u Centar za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković. Magisterij iz područja oceanologije obranio je u Zagrebu, a doktorat na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u Ljubljani 1967. godine. Kao dobitnik Humboldtove stipendije, u razdoblju od 1971. do 1973. boravio je na specijalizaciji u Hamburgu, a od 1980. do 1983. godine u zvanju redovnog profesora radi kao predstojnik Zavoda za biologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Bio je dugogodišnji voditelj Laboratorija za ekofiziologiju i toksikologiju Centra za istraživanje mora u Rovinju. U Institutu Ruđer Bošković umirovljen je 2003. godine kao znanstveni savjetnik u trajnom zvanju. Više godina vodi plodnu znanstveno-istraživačku suradnju s uglednim znanstvenim institucijama u Njemačkoj, Nizozemskoj i Sjedinjenim Američkim Državama. Objavio je stotinjak znanstvenih radova iz područja fiziologije morskih organizama, većim dijelom u međunarodnim znanstvenim časopisima. Njegovi radovi citirani su više od tisuću puta (SCI, Scopus). U statusu je člana suradnika HAZU-a. Dobitnik je godišnje državne nagrade za znanost 1999. iz područja prirodnih znanosti, kao i priznanja za doprinos radu Sveučilišta u Rijeci (2005. i 2008. godine). Od osnutka dubrovačkog Veleučilišta i Sveučilišta angažiran je kao predavač na Odjelu za akvakulturu. Jedan je od urednika međunarodnog znanstvenog časopisa Frontiers in Aquatic Physiology. Predavač je na doktorskim studijima na sveučilištima u Zagrebu i Splitu.