Ima vrlo malo značajnih tema o kojima se tako malo zna, a tako mnogo i neodgovorno govori kao što je ekumenizam. Mnogi ne znaju ni (višestruko) značenje te riječi, ali u ime nekog svog privatno-ekskluzivno-sektaškog kršćanstva, o ekumenizmu govore kao da se radi o smrtonosnoj bolesti ili pak opakoj psovci. Teško je razumjeti one koji, ponajviše zbog vlastite nesigurnosti, uvijek više brinu za granice nego za središte, više za svoj identitet nego za Božju stvar, više za svoje malo carstvo nego Božje veliko Kraljevstvo. Ima i naivnih utopista koji pod ekumenizmom podrazumijevaju nekritičko stapanje svih vjera i konfesija u “jedno tijelo i jedan duh” ili pak kao “povratak pod istu (rimokatoličku) kapu.”