Ovo je priča o iračkom izbjeglici. Zove se Samir Karim, ali to nije važno jer to nije njegovo pravo ime. Rođen je 1. srpnja, ali to nije njegov pravi rođendan. Živi u nizozemskome centru za tražitelje azila, ali ni to nije važno, jer svi su prihvatni centri isti. Ili nisu? Samir Karim upoznat će vas s pet stotina imigranata koji čekaju da im nizozemske vlasti dadu dozvolu boravka. Dok je ne dobiju, ne smiju raditi. Ne smiju se školovati. I ne smiju izostati s jutarnjeg prijavka. Neki čekaju tri, neki sedam, neki šesnaest godina; neki su u međuvremenu ondje umrli, a neki se rodili. Nitko od njih ne zna koliko će čekanje još trajati, ni kako ga skratiti. I premda su vrata centra otvorena, vanjski je svijet za njih zatvoren. Ovo nije priča o iračkom izbjeglici. Ovo je priča o svim izbjeglicama, i o Europi u kojoj su protokoli i papiri važniji od ljudi. O Nizozemskoj i njezinim stanovnicima. Rodaan Al Galidi ispričao ju je glasom čovjeka koji se zna smijati. Jednostavno i toplo. Da se lako čita i teško zaboravlja.