Kao što je to učinio Muljikom i Dugom, u podtekstu svoga Alkara Šimunović u konačnici afirmira tezu o tome da je društvo, odnosno sredina sa svojim kolektivom, pravilima i običajima, uvijek jača od pojedinca i da svako izdvajanje, odnosno funkcioniranje bez uporišta, biva osuđeno na neuspjeh.