Knjiga pjesama Dora Novak jest pohvala beskrajnom užitku čitanja tekstova, koji jesu na tragu karnevalskog i ludičkog (na balogovsku, slamnigovsku bandu), ali i ništa manje dalekog i skriveno-sjetnog, melankoličnog jezika A. Dedića, izvrnutog Lorke, P. Zupca… Međutim, niz se tu ne zaustavlja, jer autorova je namjera i smjer na potpuno drugoj strani: u izgradnji i imenovanju svih razlika koje čine sadašnji trenutak drukčijim i neponovljivim. Jer on takav i jest: neponovljiv u svojoj istosti, oksimoronski – i mrtav i živ. … "Knjiga pjesama Tomislava Zagode Dora Novak otvara se i zatvara na mjestima lomova lijepoga i tužnoga, vedroga i ironičnoga, dopadljivoga i starinskog, dosjetljivog, igrivog, narativnog i lirskog... Ona se – knjiga – čita drukčije od očekivanog, jer je čuva njezin početni uzvik, glas, riječ ili ime. Koje ime? Ono koje će svatko od nas nakon čitanja izgovoriti, viknuti ili prešutjeti! – što samo znači čitati uvijek iznova i s užitkom, a tako počinje i traje svaka velika ljubav!" Miroslav Mićanović