Selemovo dugogodišnje promišljanje teatra, u teorijskome i praktičnom smislu, predstavljeno je tekstovima i raskošnim fotografskim materijalom podijeljenim u četiri bloka: Listovi niz vrijeme, Pisati režiju, Razgledi i Vecernji poslovi u kojima znalački i zavodljivo redateljski iščitava operna i dramska djela upozoravajući nas na likove, njihove odnose i dramske prijepore u kojima se nalaze te na sve ono što pripada jeziku i maniri teatra a što se ne može prevesti ni u kakav drugi jezik. Posebnu čitateljsku pozornost zaslužuju autorovi tekstovi o osobama koje su obilježile teatar našega vremena. Selemovo strastveno pripovijedanje o teatru i postavljanju predstava intimni je dnevnik o jednom vremenu oslikanome svjetlošću kazališta, dakako.