Zbirka pjesama Djevojka–Zarez kazališne redateljice Rajne Racz sastoji se od četiri naoko raznorodna ciklusa koji čine naposljetku zaokruženu cjelinu koja daje naslutiti da je toplina prema drugima emancipatorska i da na kraju pobjeđuje. U prvom ciklusu autorica gradi identitete lirskih objekata pomoću simbolike interpunkcije: ljudi postaju poput zareza ili trotočke jer se ponašaju kao pravopisni znakovi. Tu su zatim pjesme posvećene životu u kazalištu, o njegovu licu i naličju. Pjesme–fragmenti iz povijesti jedne obitelji te poezija koja govori o raznim manifestacijama ljubavi i ljubavnog odnosa teme su trećeg i četvrtog ciklusa. Ova vizionarska poezija odiše mistikom i tajnovitošću, aluzije na drevno znanje naših baka isprepliću se s kazališnim motivima stvarajući bogat simbolički imaginarij koji govori o toplini obiteljskih veza i o borbi za kreativnost.